Epoha u kojoj živimo dominantno je definisana brzim tehnološkim, pa samim tim i društvenim promenama, gde novi načini skladištenja i distribucije informacija postaju jedno od primarnih tema izučavanja naučnika, inženjera, filozofa i umetnika. U takvom vremenu postavlja se pitanje kakva je budućnost tradicionlanih arhitektonskih programa, među kojima je i biblioteka. Njihov opstanak se nalazi u sintezi fenomena koji su rezultat savremenog života, pri čemu biblioteka, kao kovčeg znanja, postaje podloga za definisanje budućih prostornih obrazaca koji su rezultat našeg odnosa sa novim tehnologijama. Projekat, kao nastavak teorijskih razmatranja, prikazuje mogućnosti biblioteke kao direktan odraz savremenog društva.