Strukturna promena u ekonomskoj dinamici i društvenoj organizaciji u 21.veku proizvela je drugačije navike, želje i ponašanje ljudi. Nove kulturne paradigme duboko modifikuju percepciju o stanovanju i o stambenom ponašanju u velikim gradovima. Teorijski okvir za tipološke i tehnološke inovacije usmeren je na projektovanje novih stambenih zgrada koje su sposobne da odgovore na nove potrebe. Cilj za inovacije u građevinskoj tehnologiji jeste hibridizacija modularnih i tradicionalnih građevinskih tehnologija, sposobnost zamene komponenti, grupisanje onih koje se mogu replicirati i njihovo efektivno izmeštanje efikasnim načinima. Sposobnost zamene komponenti transformiše zgradu u fleksibilan organizam sposoban da se menja tokom svog životnog ciklusa. Ova dinamika odgovara velikom intenzitetu migracija koje se odvijaju u modernim društvima u velikim gradovima. Kao rezultat istraživanja dobijamo metadizajn pristup tokom revitalizacije stambenog bloka u Novom Sadu, kako bi se ceo građevinski sistem ponovo shvatio kao proizvod i kao proces.