Staro beogradsko sajmište predstavlja
lokaciju koja je tokom decenija pretrpela turbulentnu
smenu najrazličitijih utilitarnih funkcija. Zbog svoje
tragične prošlosti, obeležene stradanjima Jevreja, Srba i
Roma tokom Drugog svetskog rata, kada je služila kao
logor, lokacija je proglašena za kulturno dobro i mesto
novog memorijalnog kompleksa. U cilju arhitektonskourbanističke revitalizacije Starog sajmišta ovaj rad
sprovodi istraživanje koncepta lavirinta u muzejskoj
tipologiji, fenomenološko istraživanje dramaturgije
prostora i koegzistenciju memorija na lokaciji.
Novoprojektovano rešenje Memorijalnog kompleksa Staro
sajmište predstavlja hibridni tip memorijalnog
kompleksa.